Dopustite osjećaje
Tugujte onako kako je za Vas ispravno – glasno ili tiho, suzama ili riječima. Osjećaji koji smiju postojati ne moraju se potiskivati i mogu liječiti.
Preraditi spontani pobačaj.
Izgubili ste dijete – a s njim i sve slike koje ste već zamišljali. Ta tuga je stvarna i opravdana, čak i ako je trudnoća imala tek nekoliko sedmica i okolina je možda ne vidi. Na ovoj stranici nalazite ono što sada može prijati – Vašoj duši, Vašem tijelu i Vašoj vezi.
Vaša tuga ima svoje mjesto
I rani spontani pobačaj je stvaran gubitak.
„Pa bilo je još sasvim rano.“ – „Možete opet pokušati.“ Takve rečenice najčešće su dobronamjerne, a ipak pogađaju pravo u srce. Jer za Vas je to dijete bilo stvarno od prvog pozitivnog testa. Tuga, bijes, praznina, osjećaj krivnje, zavist prema trudnicama – sve to smije postojati, sedmicama ili i mjesecima. Ne postoji propisana mjera ni raspored za tugu.
Spontani pobačaji su ujedno mnogo češći nego što se o tome javno govori: znatan dio svih trudnoća završi prijevremeno, većina u prvih dvanaest sedmica. To Vaš gubitak ne čini manjim – ali znači: niste sami i ne snosite nikakvu krivicu.
Prvo vrijeme nakon gubitka
Šta sada može prijati.
Svaka žena, svaki par tuguje drugačije. Ovih šest stvari mnogima se pokazalo korisnim.
Dajte tijelu vremena
Vaše tijelo je mnogo prošlo i sada mu trebaju mir, san i dobra njega. Idite na ljekarsku kontrolu i tek postepeno tražite od sebe više.
Razgovarajte jedno s drugim
Ispričajte jedno drugom kako Vam je zaista – i onda kada tugujete različito. I svjesno birajte s kim iz okoline želite razgovarati, a s kim ne.
Sjećanje i rituali
Pismo djetetu, svijeća, zasađeno drvo, tihi oproštaj udvoje: rituali gubitku daju mjesto – a tuzi formu koja može nositi.
Prihvatite podršku
Bilo da je riječ o psihoterapijskoj podršci, grupi samopomoći ili prijateljima koji su jednostavno tu: prihvatiti pomoć nije znak slabosti, nego brige o sebi.
Naprijed bez pritiska
Hoćete li i kada ponovo željeti trudnoću, odlučujete samo Vas dvoje. Razgovor s Vašom ljekarkom ili ljekarom pomaže da se nađe medicinski odgovarajući trenutak.
Tijelo i duša
Dvije brzine oporavka.
Tjelesno se većina žena nakon ranog spontanog pobačaja oporavi u roku od nekoliko sedmica: krvarenje prestaje, ciklus se često ubrzo ponovo uspostavi. Ljekarska kontrola daje sigurnost da je sve dobro zacijelilo – i pravo je mjesto za sva tjelesna pitanja.
Duša često ima drugi tempo. Neke žene se nakon nekoliko sedmica ponovo osjećaju stabilno, drugima treba mnogo mjeseci – a tuga često dolazi u valovima, na primjer na izračunati termin porođaja ili pri pogledu na trudnice. Sve je to normalno. Zato pitanje kada novi pokušaj prija nije čisto medicinsko: medicinski nakon ranog spontanog pobačaja bez komplikacija najčešće nije potrebno dugo čekanje – o trenutku koji Vama odgovara u miru razgovarajte sa svojom ljekarkom ili ljekarom, a pritom poslušajte i svoj osjećaj.
Medicinska jasnoća
Kada dijagnostika ima smisla.
Pojedinačni rani spontani pobačaj po pravilu nije razlog za brigu: najčešći uzrok su slučajne promjene hromozoma embrija na koje niko ne može uticati – ni ponašanjem, ni ishranom, ni sportom. Upravo zato vrijedi: to nije Vaša krivica.
Drugačije je kod ponovljenih spontanih pobačaja: klasično se dijagnostika preporučuje nakon tri uzastopna pobačaja, a mnoga stručna društva savjetuju je već nakon dva. Tada se isplati pomno pogledati moguće uzroke – od hormonskih poremećaja i poremećaja zgrušavanja do genetskih faktora. Kod nas se to odvija u okviru dijagnostike pobačaja, s vlastitom hormonskom i genetskom laboratorijom na jednom mjestu. Najvažnije pritom: ako se uzrok pronađe, često se može ciljano liječiti – a izgledi za iznesenu trudnoću rastu.
Vaša veza
Tugovati kao par – i onda kada tugujete različito.
Spontani pobačaj pogađa oba partnera – ali rijetko na isti način. Često žena uz tugu nosi i tjelesno iskustvo, dok partner ili partnerica želi biti jak, funkcioniše i vlastitu tugu odgađa. Izvana to može djelovati kao ravnodušnost – iza toga se, međutim, najčešće krije bespomoćnost ili želja da se ono drugo zaštiti.
Šta pomaže: objasniti jedno drugom vlastiti način tugovanja, umjesto da se on ocjenjuje. Pronaći male zajedničke rituale. Svjesno planirati trenutke koji nemaju veze s gubitkom. A ako primijetite da više ne dopirete jedno do drugog, potražite podršku – zajedno ili svako za sebe. Mnogi parovi dožive da se kroz tu krizu na kraju još više zbliže.
Česta pitanja
Nakon spontanog pobačaja: Vaša pitanja.
Je li moja tuga pretjerana? Pa bilo je još tako rano.
Ne. Dubina Vaše tuge ne ravna se prema sedmici trudnoće, nego prema značenju koje je to dijete imalo za Vas – a ono je od prvog trenutka bilo veliko. I veoma rani spontani pobačaj je stvaran gubitak za kojim smijete tugovati onoliko dugo koliko Vam je potrebno.
Je li spontani pobačaj moja krivica?
Ne. Ogromna većina spontanih pobačaja nastaje zbog slučajnih promjena hromozoma embrija na koje niko ne može uticati – ni ponašanjem, ni ishranom, sportom ili svakodnevnim stresom. To saznanje mnogim parovima skida težak teret s ramena.
Kada ponovo možemo pokušati ostati trudni?
S medicinskog stanovišta nakon ranog spontanog pobačaja bez komplikacija najčešće nije potrebno dugo čekanje. Jednako je važno, međutim, da se oboje osjećate emotivno spremnima – a to smije potrajati. O odgovarajućem trenutku najbolje je da individualno razgovarate sa svojom ljekarkom ili ljekarom.
Od kada bismo trebali uraditi dijagnostiku?
Nakon pojedinačnog ranog spontanog pobačaja najčešće nije potrebna sveobuhvatna dijagnostika. Kod ponovljenih pobačaja – klasično od tri, a prema preporuci mnogih stručnih društava već od dva – ima smisla ciljana dijagnostika pobačaja. Kod nas se ona obavlja s vlastitom hormonskom i genetskom laboratorijom, bez dugih puteva.
Kako da se nosim s dobronamjernim komentarima?
Rečenice poput „Možete opet pokušati“ smijete ljubazno zaustaviti: „To nam trenutno ne prija – sada nam je jednostavno potrebno razumijevanje.“ Vi odlučujete kome koliko govorite. Mnogima pomaže da zamole osobu od povjerenja da obavijesti okolinu – kako to ne biste morali stalno iznova sami pričati.
Mogu li rituali zaista pomoći?
Mnogima koji tuguju da: oproštajno pismo, svijeća na određene dane, zasađeno drvo ili mali predmet za sjećanje daju gubitku konkretno mjesto. To može pomoći da se tuga uvaži umjesto da se odguruje – i da joj se istovremeno da okvir. Pritom nema ispravnog ili pogrešnog: izaberite ono što Vama djeluje primjereno.
Moj partner tuguje sasvim drugačije – je li naša veza ugrožena?
Različito tugovanje je normalna pojava, a ne alarm: jednom trebaju riječi i blizina, drugoj odvraćanje pažnje i aktivnost. Teško najčešće postaje tek kada oboje način onog drugog tumače kao nedostatak ljubavi. Otvoreno razgovarajte o tome šta je kome potrebno – i po potrebi potražite podršku, na primjer u našoj psihoterapijskoj podršci. Mnogi parovi iz tog vremena izlaze ojačani.
Gdje možemo naći podršku?
Naša psihoterapijska podrška od 1988. godine čvrst je dio naše kuće i veoma dobro poznaje situaciju nakon spontanih pobačaja. Mnogima uz to prijaju grupe samopomoći u kojima se žene i parovi sa sličnim iskustvima uzajamno podržavaju. A u akutnim krizama telefonska služba za duševnu podršku (Telefonseelsorge) dostupna Vam je danonoćno na broj 142.
Podrška koja je već mnogima pomogla kroz ovo vrijeme
Od 1988. godine psihoterapijska podrška je stalni dio naše kuće – za razgovore nakon gubitka, sami ili kao par, jednokratno ili tokom dužeg perioda. A ako nakon ponovljenih spontanih pobačaja tražite jasnoću: naša dijagnostika pobačaja ciljano ide u potragu za uzrocima.
Vaš sljedeći korak
Ispunjavamo Vašu želju za djetetom!
Kada budete spremni, tu smo za Vas – s vremenom, iskustvom i timom koji poznaje Vašu priču. Vašim tempom.
Ili nas nazovite: +43 1 877 77 75